Novosti


Nalazite se ovdje: Početna stranicaNovostiIzvještaj s relija Budimpešta – Bamako: u avanturi života i po 22 sata na putu!

Izvještaj s relija Budimpešta – Bamako: u avanturi života i po 22 sata na putu!


U nastavku možete pročitati ekskluzivni izvještaj s ovog relija koji je vrlo zanimljiv, neobičan, teško ga je opisati riječima. Možda će to najbolje napraviti Saša Cvetojević, koji je sudjelovao u ovom reliju….

“Ajme… kad mislis da je gotovo, Afrika te opet iznenadi. Do 22 sata smo putovali. Krenuli u 8.30 a dionica je 300km cca.

Prvo ludnica na izlazu iz Dakra. Svatko vozi kako hoce, upada ekipa sa svih strana… i onda, mene zaustavi mladi policajac Musa. Musa oštar, ima gard. Daj vozacku, pise kaznu Musa, namrgodio se ko kisna godina. Veli – sad moras u stanicu platit kaznu, pa se vrati po vozacku. I ode Musa regulirati promet na svom kruznom toku. No, znamo vec igru, 20min kas…nije, Musa i ja najbolji frendovi. Majkemi, suza mu na oko posla kad se rastajasmo. Majica Luke Modrića, s kojim sam najbolji frend, baterijski punjac za mob i petit cadou, popravise i Musi i meni raspolozenje.

Sreca imamo Beofenge, pa sam se uspio naci u guzvi s Olegom i Tomasom.

Ima cca 30km autoceste i onda drzavna cesta. Promet katastrofa. Sve, ali doslovno sve je na cesti. Gmilimo prosjek 30-40km. Jos se i Tomas vuce kao puz, boji se i murje i ne znam cega jos. Grana prosla super. Na Gambijskoj strani se cijela postaja policije slikala s Teslom. 4 policajke se napalile na Tomasa, nude brojeve telefona (#čehfunclub na aparatima).

Popalili nam svakom po 10.000 tih nekih senegalskih – africkih franaka. Tomasu isto 10keka maznule, jer je zgodan😉

Dosli na military checkpoint. Frajer uperi pusku i veli – Biste li povezli mog koglegu do trajekta? Kako odbiti tako pristojan poziv? Tako dobismo novog clana – Francisa. Francis je katolik, inace u Gambiji ima dosta katolika. Imaju katedralu, spominje on biskupa a prosli smo kraj lijepe zgrade necega sto je nesto poput katolickog centra.
Uglavnom, popusili trajekt. Cekali skoro 2 sata drugi. Najgore je levi dojam, sjate se lokalni žmukleri. Naporni su ko muhe, prestrasno. Uglavnom, hoce te ozenit. Popismo Oleg i ja dvije 2xpreskupe pive od njih, ali kupi i Francisu pa i njima…

Francis kaze, ne brini, velik je trajekt. Ja ocekivao nesto velicine broda za krstarenje, a dodje neka splav manja od Jadnolinijinog Prizna Zigljen prdekala.

Kad s njega krenula silazit raja, rijeka ljudi, nema kraja. Ko kad su nekad na zvuk sirene radnici bjezali iz Željezare ilj Rafinerije (namjerno velika slova, sisačka spika) tako ovi izlaze i ne staju.

Fransis preko veze sredi da upadnemo, jer brijem da bi cekali jos jednu rundu. Na kraju, kartica koju smo kupili za mob, ne radi. Pa idi u centralu telekom operatora, u 21.30. Fransis veli, ima ljude tamo. I fakat, sredili nam karticu, pa imamo net. Tesla nesto nije sretna s time, ali natjerat cu je sutra da ga prihvati.

Trazili “hotel” – doslovno sat vremena, oznacen nikako, ulice mračne level Kozari Bok – 10. Hotel je rupa, neopisiva, tko mu dade 7.5 na bookingu treba kod psihijatra. Tomas u krpe, Oleg i ja u lov na pivu i klopu. Svakom prema zaslugama 😞

Za Automaniju piše: Saša Cvetojević